Lothlorien ghosts in the hills and the seas
subota, 03.11.2007.
Phantom to lead you
Ovdje je bilo samo četiri posta. Vjerojatno vam se ovaj blog i nije baš pretjerano sviđao. Samo još jedan blog kojeg morate čitati.
Meni nije bilo tako. Nisam ga pisala samo zato što ga moram pisati. Nisam morala.
Bilo. Sad mi je ovo samo još jedan blog kojeg moram pisati.
Zato,
zatvaram ga.
For the best of all.
Rekla bih vam adresu drugog bloga, drugih blogova ali više nisam sigurna kojeg ću zadržati, kojeg zatvoriti. Hoću li sve zatvoriti? Ne znam.
No, sigurna jesam u nešto-na mene ćete naletiti u hpff svijetu.
Lothlorien Alexandra Taerre,
just one of kids with fantasies.
utorak, 23.10.2007.
You're the part of cure
Mučenje mi više nije predstavljalo zadovoljstvo. Mogla sam baciti urok na bilo kojeg mutnjaka. Nisam se smijala. Sve je to postalo dosadno. Sim i Emma su još uvijek uživale u Imperiu i Avada Kedavri. Ja nisam. Sve sam više i više vremena provodila kraj Crnog jezera koje se ponekad i zaledilo pri mojem dodiru. Otkrila sam strast prema sviranju gitare i crtanju. I toliko sam željela jednu stvar... ljubav. I ne, nije sudnji dan došao kad Lothlorien Alexandra Taerre, biće s srcem hladnim poput leda, želi nešto više od Smrti.
Čudno... Sve se pod mojim dodirom ledilo. Svaka kap vode, svaka kap rose, svaka kap kiše. Nitko nije ništa govorio. Svi smo samo šutjeli. Sim i Emma su se zezale. Ja sam sjedila kraj Crnog jezera, na nekom kamenu, i crtala. U spavaonici bih svirala gitaru. I nitko nije imao za nikoga vremena. Sve je zahladilo. Svaki odnos, svako prijateljstvo.
A mene je samo zanimala ona nova osoba. Taj dečko iz Durmstranga. Smeđokos, visok i plavook. Nisam mu niti ime znala. Ne... Ali je bilo dovoljno da mi se sviđa. Da znam da bih nešto mogla imati s njime... Da...
Jednog poopodneva, kišnog, naravno, Sim i ja šetale smo Hogwartsom. Emma se negdje šlatala s Ivanom. "Okej," Sim me zaustavila, "koji se kurac događa?" "Molim?" "Dadadada... Nemoj se pravit glupa! Tiša si nego inače. Mučenje te više ne zanima..." počela je nabrajati. "I to doista nije tvoj posao..." odbrusila sam joj i nastavila šetati gledajući u svoje kratke žute marte. Nosila sam traperice i crnu majicu s likom Jacka Skellingtona. Mog idola. Uzora. Da... No, imala je pravo. Ja jesam bila drukčija. "Čekaj!" doviknula je i zaustavila sam se. "A moraš priznati da više nisi kompletno u nečem crnom. I gotikom više nisi toliko opsjednuta. Ali za mučenje... to je stvarno čudno." "Sim, da ponovim-TO NIJE TVOJA BRIGA!" izderala sam se na sav glas. Odmaknula se od mene nekoliko centimetara. "A ono s prijateljstvo? S najboljim prijateljicama?" upitala je.
***
Sjedila sam na krevetu u spavaonici i u rukama držala svoju crveno-crnu gitaru s slikom Emily Strange. Bellin poklon. Ona je stvarno bila najbolja... hmm... maćeha na svijetu. Moj stari se planirao oženiti s njom. Njen muž je umro zajedno s mojom mamom. Aurori. Otada ih mrzim.
Confusion never stops, closing walls and ticking clocks
Come back and take you home, I could not stop that you now know
Come out upon my seas, curse missed opportunities
A part of the cure, or am I part of the disease
"Lijepo..." začula sam nečiji glas i najednom prestala. Umjesto onog groznog akorda, veoma pištavog, na mojoj je gitari zasvirao dubok, zastrašujuć akord. Onaj tip. Onaj novi tip koji mi se svidio. Stajao je na vratima i smješio se. "Ja sam Lucy. Lucy Slytherin." "Ti si u rodu s Emmom?" bilo je to prvo pitanje koje mi je palo na pamet. "Da. Sestrična mi je u nekom 100. koljenu," nasmiješio se. "Ja sam..." "Lothlorien Alexandra Taerre. Da. Znam." Namignuo mi je i izašao iz spavaonice. Lucy...
ponedjeljak, 15.10.2007.
This is called ode to joy
Sjedila sam na Siminom krevetu u Emminoj kući. Koferi su bili kraj vrata i čekala sam dok se Sim spakira. Začulo se kucanje. "Naprijed!" uzviknule smo Sim i ja u isti glas. Emma je ušla u sobu i zavalila se u naslonjač. "Mama već gubi živce." Nasmiješila se pri pogledu na moju odjeću. "Hmm... crveno?" "Da." "Dobro ti stoji," nadodala je Sim. "Da, hvala." Uzela sam svoje kofere i spustila se u predvorje.
Tjedan dana kasnije...
"I čekaj, prvi sat su Napitci?" upitala je Sim zabrinuto. "Aha," kimnula sam glavom i skupila kosu u punđu. Nisam niti pokušala počešljati ju. Nisam ju češljala godinama. I to je bio moj stil. Kao crna boja i crne marte. "Dobro, idemo." Nabacila sam torbu preko ramena i spustile smo se u Veliku dvoranu. Klopa je bila na stolu. "Hej! Pa di ste vi?" upitala je Chiara zabrinuto. "Nigdje. Spremale smo se," nacerila joj se Sim. "Khm!" Dumbledore je započeo s govorom. "Ne opet..." zijevnula sam i naslonila glavu na ruku prazno gledajući u njega. Nije obraćao pažnju na mene. "A sada, pomozite mi pozdraviti Victora Baudelairea i Soleil Morgan!" uzviknuo je na što sam se trgnula. "Ko?" upitala je Sim zbunjeno. "Ma.. otkud bi ja trebala znati!" odbrusila joj je Emma.
Sjedile smo u perivoju. Emma, Sim i ja. Sim i ja smo pušile a Emma je žvakala žvakaću i buljila u Crno jezero. "Kaj je bilo?" upitala sam vadeći bilježnicu iz Preobrazbe iz torbe. "Stara me želi premjestit u Wishmaster," rekla je zamišljeno. Ispustila sam bilježnicu iz Preobrazbe i cigaretu iz ruka. Skočila sam i zagrlila Emmu. "Don't go! Please don't go!" viknula sam i čvrsto ju stiskala. "Neću. A ako i budem išla, vas dve bute išle sa mnom." "Kak?" upitala je Sim. "Postavila sam staroj uvjet. Al nema veze. Ne bum išla," odgovorila je s dozom razočaranosti u glasu. "Koliko je tamo godina?" "Sedam, kao i u Hogwartsu. Samo što stalno učiš Crnu magiju," nasmiješila sam se Sim. Wishmaster je bila škola u koju sam željela ići. "Ah...." prošaptala je tiho. Pauk je prošao ispred mojih nogu. Nisam ga zgnječila. Pauke nikad nisam gnječila iako mi nisu bili najdraže životinje.
Nitko nije rekao ništa do kraja odmora...
Navečer
Sim i Emma sjedile su na mom krevetu. Razgledavale smo savršene lokacije za zimovanje. Emma je naravno glasala za Transilvaniju, Sim je bila za skijanje. A ja sam bila za ljetovanje. "Ali, nemreš ljetovat na zimovanju," ljutila se Emma. "Okej, idemo u vražju Transilvaniju!" skočila sam s kreveta i iznervirano odjurila u kupaonicu. Sjela sam na WC školjku kad se začulo kucanje. Otvorila sam vrat. Pansy je stajala ispred njih i cerekala se. Mali gnom. Bez riječi sam izašla iz kupaonice i legla na krevet. Sim i Emma su šutke sjedile na Chiarinom krevetu i nešto potiho pričale. "Smislile smo strategiju," začula sam glas. Sim je gledala u mene. "Kakvu?" upitala sam hladno. Približile su mi se i začarale Pansy da ništa ne čuje. "Ovako, ja bum uklela Mutnjakušu da zavede Pottera i odvede ga u šumu. Tu nastupaš ti. Izmučit ćeš ga što više možeš. I ti ga Emma ubijaš," objasnila je. "Hmm... malo je dosadno.. Ajmo ga bacit vukodlacima ili kentaurima," predložila sam. Emma nije imala ništa protiv. "Ah jebiga... Uvijek može preživjeti. Dobro, s vukodlacima ne.. Kentauri ga vole," objasnila je Sim. "Vukodlaci. Kad je sljedeći puni mjesec?" pogledala sam na kalendar kraj kreveta. Za tjedan dana. "Onda dobro. Dogovoreno? I pazite da ne preživi." "Neće on preživjeti," nasmiješila sam se.
četvrtak, 11.10.2007.
Cruel childrens game
Sjedila sam u crvenoj fotelji od pliša. Bellatrix je živjela u velikoj, dobro uređenoj, kući. I bila mi je najdraža osoba na svijetu iako nismo bile u rodu. Bila je najbolja prijateljica mog tate. I moje mame. Ona ih je zapravo i upoznala.
"Gospodaru," začula sam Narcissin glas i trgnula se iz razmišljanja. Voldemort je ulazio u prostoriju u kojoj smo svi sjedili. Neki su pričali, neki šutjeli.
"Lothlorien," progovorio je glasno. Pogledala sam u njega i prišla mu. "Ti si baš ono što mi treba za moj plan. Ti i još nekoliko osoba... Simbellmyne i Emanuelle!" Do mene su došle dvije cure. Jedna je imala crnu kosu i veoma bijelu put. Izgledala je zastrašujuće. Druga je nosila šešir koji joj je stvarno super stajao. "Pođite za mnom," izašao je iz prostorije. Kao što smo ja, Simbellmyne i Emanuelle izašle ostavljajući sve druge u čudu. Zar bi djecu izabrao? - svi su se pitali.
Došle smo u malenu prostoriju s jednim grimiznim naslonjačem na kojem je spavala Nagini. "Nagini... čuvaj vrata..." prosiktao je na parselskom. Okrenuo se prema nama trima i nasmiješio. Bio je to onaj zloban osmijeh. "Vas tri ćete ove godine ubiti Pottera. To očekujem od vas," objasnio nam je. Simbellmyne i Emanuelle su se nasmiješile. Ja nisam voljela ubijati. Radije sam mučila. "Kao što znate, svaka od vas voli drukčiju kletvu. Simbellmyne voli Imperio, Lothlorien," na moje ime su me pogledala kao da me odmjeravaju, "Crucio," izgledale su zadovoljno kad su shvatile da volim mučiti. Jer, volim mučiti. Više od svega na svijetu, "a Emanuelle voli Avadu."
"Ove godine vaš je zadatak ubiti Pottera. Koristite te kletve. Koristite uroke i čari. Učinite sve da ga se riješite!" lupio je šakom o stol. Nasmiješile smo se i izašle iz prostorije. Voldemort je ostao unutra. "ja sam Simbellmyne Blake," predstavila se cura s šeširom, "tj. Sim." "Emanuelle Nina Emily Addams-Slytherin. Emma." "Lothlorien Alexandra Taerre. Ili jednostavno, Lorien," nasmiješila sam im se. Vratile smo se u sobu gdje su drugi čekali baš nas. Zadovoljno smo sjele svaka u svoju fotelju i smiješile se. Mučiti... ubiti... zavladati nekim... da...
***
Dva tjedna kasnije...
Sjedila sam na svom krevetu u našoj kući u Škotskoj. Tata je bio negdje s Bellatrix. Čini mi se da kod njih ima nešto više od prijateljstva. Činilo se kao da je zaboravio da je 8. godišnjica mamine smrti. Mnogo puta je ponovio kako sam slična mami... Sad je na to zaboravio. Znala sam da je nelogično da od njega tražim da zaboravi na druge žene kad je mama mrtva.
Začulo se kucanje o prozor. Ispustila sam fotoalbum iz ruku i otvorila prozor. Tek sam sad primjetila kako je vani oblačno vrijeme. Kao da je noć. Ali nije bila. Bilo je 10 ujutro. Svijeće u mojoj sobi su gorjele dajući dojam da je kasno navečer.
Sova je spustila pismo na moj krevet i odletjela. Dohvatila sam pismo i počela ga čitati zavaljujući se u crnu fotelju. Moja soba je zapravo bila... zastrašujuća. Jedan krevet s baldahinom, kamin nasred sobe, škripava vrata, svijeće na kaminu, dvije crne fotelje, ormar, i na njemu stereo. Na smaragdno-zelenim zidovima visile su razne slike.
Napokon sam počela čitati pismo. Ispalo je da je Simino.
Haj!
Sim je! Ja sam kod Emme... I baš nam je zakon... Pitaj starog jel možeš doć k njoj... njeni su se složili... i Morticia je rekla da će napraviti meso bezjaka posebno za tebe. Ne, to nije fuj... Iako se čini fuj.
Čujemo se!
puffek!
Sim
Nasmiješila sam se i odložila pismo na noćni ormarić. Naslonila sam se na prozor i promatrala ljude vani. Hrpa bezjaka. Žurili su se i sudarali kišobranima. Sve me to nasmijavalo. Mene je svašta nasmijavalo. Bezjaci pogotovo. Hrpa glupana koji ne znaju za magiju i boje je se.
Netko je pokucao na moja vrata. "Naprijed!" U moju sobu ušao je tata. "Morticia mi je poslala pismo. Želi da dođeš k njima na nekoliko dana." Nasmiješila sam se. "Hoćeš li ići?" "Da, naravno!" viknula sam i zagrlila tatu. "Odlično. Počni se pakirati. I zapamti, u kući Addams-Slytherinovih ne smiješ biti dobra," nasmiješio mi se.
***
Vila Addams-Slytherin bila je zastrašujuća. Ili su je munje i oblaci činili takvom. Crni dvorac rađen u hmm.. gotičkom stilu. Pretpostavljala sam da je unutra sve u crnom. Pritisnula sam ogromni gumb koji je podsjećao na Slytherinov medaljon.
Uz škripanje, vrata su se otvorila. Ušla sam unutra. Ne... Sve je bilo u crno-plavo-zelenoj kombinaciji. Na stepenicama su sjedile Emma i Sim kartajući se. Kad me primjetila, Emma me čvrsto zagrlila. "Gdje spavam?" "Spava ti se?" začudila se Emma. "Nipošto. Samo me zanima gdje da stavim kofere," pokazala sam na dva smeđa kofera. Popela sam se za Emmom i Sim uz stepenice.
Soba koju sam dobila bila je prekrivena plavom bojom. "A kakve su vaše?" pogledala sam na Sim i Emmu. "Moja je... hmm... crna," odgovorila je Emma. Sim je kimnula glavom. "Ajmo, pokazat ćemo ti kuću!" predložila je Sim i izvukla me iz sobe. Pretpostavljala sam da će to biti jedan duuugačak obilazak s obzirom na to kolika je kuća. Tj. dvorac.
Najduže smo se zadržale u sobi Slytherina. Nismo razgledavale slike i knjige o njemu. Igrale smo poker. Sim je očito ponijela karte. "I to vi radite po cijele dane?" "Da... Nije kao da se ovdje ima šta za raditi," zijevajući je promrmljala Emma. "Kako ne? Šta nemaš iza kuće bazen?" upitala sam zbunjeno. "Koji nitko nije počistio već godinama." "Ma... sredit ćemo mi to..." namignula sam joj. I imala sam savršenu ideju kako da ovi praznici budu makar malo bolji.
Emily, Anduril, Chiara-vi ćete doć malo kasnije... ne znam još u kojem postu.
ponedjeljak, 08.10.2007.
Ready to read another chapter
Okej... ovo totalno nema veze s pričom, ali eto... Da shvatite zašto je ovaj blog uopće i otvoren. I kako je otvoren.
Nakon što mi se tri sata skidao, BeetleJuice(film iz 1988.) se napokon skinuo na moj PC... LimeWire je moja jedna i jedina ljubav. :D :D :D I pogledala sam ga. I svidjela mi se Lydia. Mala gotičarka koja je rekla: "I myself am... strange and unusual." i "My life is a dark room. One big dark room."
kužite?
uglavnom.. tako je nastao ovaj blog... ali samo što Lothlorien(umm da...) nije ista Lydia.
***
I tako... meni treba par likova za daljnju priču... najmanje troje... Slytherina... jedan Gryffindor i jedan Ravenclaw... da....
puffa! 
